ISTRAŽIVANJA

Šta naučna istraživanja pokazuju o hipnozi i hipnoterapiji?

Hipnoza i hipnoterapija istražuju se u medicini, psihologiji i psihoterapiji već više decenija. Dokazna snaga, međutim, nije jednaka u svim oblastima. Za pojedine primjene postoji razvijena baza kontrolisanih kliničkih istraživanja, sistematskih pregleda, metaanaliza i stručnih smjernica; u drugim oblastima postoje povoljni nalazi, ali njihov broj ili metodološki kvalitet još nijesu dovoljni za pouzdan klinički zaključak.

Izvori su navedeni neposredno ispod svake oblasti
Oblasti istraživanja

Pregled 49 metaanaliza, zasnovanih na 261 različitom primarnom istraživanju, pokazao je da je zbirna istraživačka podrška najjača u primjeni hipnoze tokom medicinskih procedura i u kontroli bola. Rezultati se, ipak, znatno razlikuju prema zdravstvenom problemu, terapijskom protokolu i mjerenom ishodu.

Zato pitanje nije samo da li hipnoza djeluje. Naučno važnije pitanje glasi: kod kojeg problema, na koji ishod, u kakvom postupku i sa kojim stepenom pouzdanosti može imati učinak?

Na ovoj stranici ne izdvajamo samo pozitivne rezultate. Uključujemo i istraživanja u kojima očekivani učinak nije potvrđen, jer su granice nalaza jednako važne kao i potvrđeni učinci.

Važna napomena o terminima i dometu dokaza

Termin koji koristimo zavisi od postupka koji je konkretno istraživanje ispitivalo. Jedna istraživanja ispituju kratku hipnotičku intervenciju, druga višesesijsku hipnoterapiju, a treća obuku u samohipnozi. Ti postupci nijesu automatski međusobno zamjenjivi.

Isto važi za domet rezultata. Istraživanje određenog hipnotičkog protokola, kod određene populacije i za određeni problem, daje dokaz o tom protokolu i tom ishodu. Taj dokaz sam po sebi ne potvrđuje djelotvornost svake druge metode koja uključuje hipnozu; za prenos nalaza na neki drugi postupak — uključujući Konvergentnu metodu™ kao cjelinu — potrebno je posebno istraživanje.

Izvor

Rosendahl, J., Alldredge, C. T., & Haddenhorst, A. (2024). Meta-analytic evidence on the efficacy of hypnosis for mental and somatic health issues: a 20-year perspective. Frontiers in Psychology, 14, 1330238. DOI: 10.3389/fpsyg.2023.1330238.


Sindrom iritabilnog crijeva kod odraslih

Hipnoterapija usmjerena na crijeva (gut-directed hypnotherapy) pripada bolje istraženim kliničkim primjenama hipnoze.

Mrežna metaanaliza Blacka i saradnika obuhvatila je kontrolisana istraživanja različitih psiholoških terapija za sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Hipnoterapija usmjerena na crijeva bila je među intervencijama sa najvećom istraživačkom bazom. U zbirnoj analizi hipnoterapija je bila povezana sa manjom vjerovatnoćom da pacijenti nakon liječenja ostanu simptomatski. Autori su, međutim, upozorili i na rizik od pristrasnosti u dijelu uključenih istraživanja.

Dodatnu potvrdu dalo je multicentrično istraživanje IMAGINE, u kojem su učesnici nasumično raspoređeni na individualnu hipnoterapiju, grupnu hipnoterapiju ili edukativno-suportivni kontrolni tretman. Kada su dvije hipnoterapijske grupe analizirane zajedno, hipnoterapija je pokazala prednost nad kontrolnim tretmanom i nakon tri i nakon dvanaest mjeseci. Grupna hipnoterapija pritom je zadovoljila unaprijed određeni kriterijum neinferiornosti u odnosu na individualnu hipnoterapiju.

Hipnoterapija usmjerena na crijeva zato ima razvijenu kliničku podršku za IBS. Taj nalaz ne znači da hipnoterapija odgovara svakom pacijentu niti da zamjenjuje gastroenterološku procjenu i druge medicinski opravdane oblike liječenja.

Izvori

Black, C. J., Thakur, E. R., Houghton, L. A., Quigley, E. M. M., Moayyedi, P., & Ford, A. C. (2020). Efficacy of psychological therapies for irritable bowel syndrome: systematic review and network meta-analysis. Gut, 69(8), 1441–1451. DOI: 10.1136/gutjnl-2020-321191.

Flik, C. E., Laan, W., Zuithoff, N. P. A., van Rood, Y. R., Smout, A. J. P. M., Weusten, B. L. A. M., Whorwell, P. J., & de Wit, N. J. (2019). Efficacy of individual and group hypnotherapy in irritable bowel syndrome (IMAGINE): a multicentre randomised controlled trial. The Lancet Gastroenterology & Hepatology, 4(1), 20–31. DOI: 10.1016/S2468-1253(18)30310-8.


Funkcionalni bol u stomaku i IBS kod djece i adolescenata

Istraživačka podrška naročito je razvijena kod djece i adolescenata sa sindromom iritabilnog crijeva i funkcionalnim bolom u stomaku.

Veliko kontrolisano istraživanje uporedilo je individualnu hipnoterapiju sa standardizovanim hipnotičkim vježbama koje su djeca koristila kod kuće. Godinu dana nakon završetka tretmana kućni program zadovoljio je unaprijed određeni kriterijum neinferiornosti: nije zaostao za individualnom terapijom više od granice koju su istraživači prethodno odredili kao klinički prihvatljivu.

Kasnija mrežna metaanaliza dodatno je ojačala dokaznu osnovu. Najveću kliničku težinu tim nalazima, međutim, daju zajedničke smjernice evropskog i sjevernoameričkog udruženja za pedijatrijsku gastroenterologiju (ESPGHAN i NASPGHAN). Smjernice iz 2025. preporučuju hipnoterapiju kao terapijsku mogućnost uz snažnu preporuku i umjerenu sigurnost dokaza.

U tim smjernicama hipnoterapija je dobila najviši nivo sigurnosti dokaza po sistemu GRADE među procjenjivanim terapijskim mogućnostima.

Izvori

Rutten, J. M. T. M., Vlieger, A. M., Frankenhuis, C., George, E. K., Groeneweg, M., Norbruis, O. F., ten Tjon, W. A., van Wering, H. M., Dijkgraaf, M. G. W., Merkus, M. P., & Benninga, M. A. (2017). Home-Based Hypnotherapy Self-exercises vs Individual Hypnotherapy With a Therapist for Treatment of Pediatric Irritable Bowel Syndrome, Functional Abdominal Pain, or Functional Abdominal Pain Syndrome: A Randomized Clinical Trial. JAMA Pediatrics, 171(5), 470–477. DOI: 10.1001/jamapediatrics.2017.0091.

Sinopoulou, V., Groen, J., Gordon, M., Mougey, E., Franciosi, J. P., de Meij, T. G. J., Tabbers, M. M., & Benninga, M. A. (2025). Efficacy of interventions for the treatment of irritable bowel syndrome, functional abdominal pain-not otherwise specified, and abdominal migraine in children: a systematic review and network meta-analysis. The Lancet Child & Adolescent Health, 9(5), 315–324. DOI: 10.1016/S2352-4642(25)00058-6.

Groen, J., Gordon, M., Chogle, A., Benninga, M., Borlack, R., Borrelli, O., Darbari, A., Dolinsek, J., Khlevner, J., Di Lorenzo, C., Person, H., Sanghavi, R., Snyder, J., Thapar, N., Vlieger, A., Sinopoulou, V., Tabbers, M., & Saps, M. (2025). ESPGHAN/NASPGHAN guidelines for treatment of irritable bowel syndrome and functional abdominal pain-not otherwise specified in children aged 4–18 years. Journal of Pediatric Gastroenterology and Nutrition, 81(2), 442–471. DOI: 10.1002/jpn3.70070.


Hipnoza uz medicinske procedure

Jedna od najrazvijenijih baza dokaza odnosi se na hipnozu kao dopunu standardnoj medicinskoj njezi — prije operacije, tokom određenih invazivnih postupaka ili neposredno nakon njih.

Sistematski pregled i metaanaliza Waltera i saradnika iz 2025. objedinili su 20 kontrolisanih istraživanja sa 1.250 učesnika. U zbirnoj analizi hipnoza je bila povezana sa manjim bolom i anksioznošću tokom invazivnih medicinskih procedura. Prosječan učinak, međutim, nije bio jednak u svim kliničkim situacijama.

Zbirni rezultat zato ne briše razlike među pojedinačnim istraživanjima. Montgomery i saradnici su kod operacija dojke pronašli manje bola, mučnine, umora, fizičke nelagode i emocionalne uznemirenosti pri otpustu, kao i manju upotrebu pojedinih anestetika.

Istraživanje HYPNOSEIN, nasuprot tome, nije potvrdilo očekivanu korist hipnoze u svom glavnom ishodu — postoperativnom bolu. Razlike su ipak zabilježene u nekim drugim ishodima, uključujući manju potrošnju pojedinih anestetika, kraći boravak u jedinici za postanestezijski oporavak i manji umor tokom večeri nakon operacije.

Kod djece oboljele od raka, Liossi, White i Hatira ispitivali su venepunkciju (vađenje krvi iz vene). Dodavanje hipnotičke intervencije lokalnom anestetiku bilo je povezano sa manjim bolom, anksioznošću i ponašajnim znacima uznemirenosti nego lokalni anestetik sam ili lokalni anestetik uz dodatnu pažnju terapeuta.

Ovi nalazi pokazuju da hipnoza može poboljšati pojedine ishode medicinskih procedura, naročito one koji se odnose na bol i anksioznost, ali da njen učinak nije isti za svaki postupak i svaki ishod. U tim istraživanjima hipnoza se koristi kao dopuna, a ne kao zamjena za anesteziju, analgeziju ili drugi potreban medicinski postupak.

Izvori

Walter, N., Torres Leyva, M., Hinterberger, T., Rupp, M., Loew, T., Lambert-Delgado, A., & Cobián Mena, A. E. (2025). Hypnosis as a non-pharmacological intervention for invasive medical procedures – A systematic review and meta-analytic update. Journal of Psychosomatic Research, 192, 112117. DOI: 10.1016/j.jpsychores.2025.112117.

Montgomery, G. H., Bovbjerg, D. H., Schnur, J. B., David, D., Goldfarb, A., Weltz, C. R., Schechter, C., Graff-Zivin, J., Tatrow, K., Price, D. D., & Silverstein, J. H. (2007). A randomized clinical trial of a brief hypnosis intervention to control side effects in breast surgery patients. Journal of the National Cancer Institute, 99(17), 1304–1312. DOI: 10.1093/jnci/djm106.

Amraoui, J., Pouliquen, C., Fraisse, J., Dubourdieu, J., Rey Dit Guzer, S., Leclerc, G., de Forges, H., Jarlier, M., Gutowski, M., Bleuse, J.-P., Janiszewski, C., Diaz, J., & Cuvillon, P. (2018). Effects of a Hypnosis Session Before General Anesthesia on Postoperative Outcomes in Patients Who Underwent Minor Breast Cancer Surgery: The HYPNOSEIN Randomized Clinical Trial. JAMA Network Open, 1(4), e181164. DOI: 10.1001/jamanetworkopen.2018.1164.

Liossi, C., White, P., & Hatira, P. (2009). A randomized clinical trial of a brief hypnosis intervention to control venepuncture-related pain of paediatric cancer patients. Pain, 142(3), 255–263. DOI: 10.1016/j.pain.2009.01.017.


Stomatološka anksioznost

Kod straha od stomatološkog liječenja potrebno je razlikovati trenutnu anksioznost tokom konkretnog zahvata od dugotrajne dentalne anksioznosti i dentalne fobije.

Sistematski pregled i metaanalize Steenen i saradnika iz 2024. pronašli su mali, ali statistički značajan učinak hipnoze na trenutnu anksioznost tokom oralnohirurških zahvata. Autori su sigurnost tog dokaza ocijenili kao umjerenu.

Nalaz se odnosi na trenutnu anksioznost tokom zahvata. Iz njega ne slijedi da je hipnoza dokazani tretman dugotrajne dentalne anksioznosti ili dentalne fobije; za taj zaključak bio bi potreban poseban dokaz kod te populacije.

Izvor

Steenen, S. A., Linke, F., van Westrhenen, R., & de Jongh, A. (2024). Interventions to reduce adult state anxiety, dental trait anxiety, and dental phobia: A systematic review and meta-analyses of randomized controlled trials. Journal of Anxiety Disorders, 105, 102891. DOI: 10.1016/j.janxdis.2024.102891.


Hronični bol

Hipnoza se dugo istražuje u području bola, ali eksperimentalni bol, akutni proceduralni bol i hronični klinički bol nijesu isti istraživački problem.

Sistematski pregled Jones i saradnika iz 2024. obuhvatio je 88 istraživanja sa ukupno 7.356 učesnika, dok je u metaanalize uključeno 70 istraživanja sa 6.078 učesnika. Kada je hipnoza dodata uobičajenoj njezi, kod hroničnog bola zabilježen je mali prosječni dodatni analgetski učinak. Ukupna sigurnost dokaza, međutim, bila je veoma niska, pa stvarna veličina učinka ostaje neizvjesna.

Hipnoza može imati mjesto kao dodatna metoda u kontroli određenih oblika hroničnog bola, ali pouzdanost i veličina učinka zavise od konkretnog bolnog stanja i načina primjene.

Izvor

Jones, H. G., Rizzo, R. R. N., Pulling, B. W., Braithwaite, F. A., Grant, A. R., McAuley, J. H., Jensen, M. P., Moseley, G. L., Rees, A., & Stanton, T. R. (2024). Adjunctive use of hypnosis for clinical pain: a systematic review and meta-analysis. PAIN Reports, 9(5), e1185. DOI: 10.1097/PR9.0000000000001185.


Valunzi i vazomotorni simptomi menopauze

Hipnoza je ispitivana i kao nefarmakološka intervencija za valunge u menopauzi.

Kontrolisano istraživanje Elkinsa i saradnika iz 2013. godine, sa 187 žena u postmenopauzi, pokazalo je znatno veće smanjenje učestalosti i težine valunga u grupi kliničke hipnoze nego u grupi koja je dobijala strukturisanu pažnju.

Posebno je važno novije istraživanje iz 2025. godine, u kojem je učestvovalo 250 žena. Samostalno primjenjivana hipnoza pomoću audio-snimaka poređena je sa aktivnom kontrolnom intervencijom, osmišljenom tako da obuhvati očekivanje tretmana i druge nespecifične učinke. Nakon šest sedmica poboljšanje je bilo veće u grupi hipnoze, ali je i kontrolna grupa ostvarila značajno poboljšanje.

Takav rezultat pokazuje da je hipnoza ostvarila dodatnu korist u odnosu na aktivnu kontrolu, ali istovremeno omogućava realniju procjenu veličine njenog specifičnog učinka: cjelokupna promjena zabilježena u grupi hipnoze ne može se pripisati samo hipnozi.

Izvori

Elkins, G. R., Fisher, W. I., Johnson, A. K., Carpenter, J. S., & Keith, T. Z. (2013). Clinical hypnosis in the treatment of postmenopausal hot flashes: a randomized controlled trial. Menopause, 20(3), 291–298. DOI: 10.1097/GME.0b013e31826ce3ed.

Elkins, G., Arring, N., Morgan, G., Lorenz, T., Muniz, V., Lafferty, C., Scheffrahn, K., Alldredge, C., & Barton, D. (2025). Self-Administered Hypnosis vs Sham Hypnosis for Hot Flashes: A Randomized Clinical Trial. JAMA Network Open, 8(11), e2542537. DOI: 10.1001/jamanetworkopen.2025.42537.


Mučnina i povraćanje povezani sa hemoterapijom

Hipnoza je istraživana kao dopuna kontroli mučnine i povraćanja povezanih sa hemoterapijom, naročito anticipatornih simptoma — tegoba koje se mogu javiti prije same terapije nakon prethodnih neprijatnih iskustava sa liječenjem.

Sistematski pregled Richardson i saradnika pronašao je šest kontrolisanih istraživanja, od kojih se pet odnosilo na djecu. Rezultati su bili povoljni, posebno za anticipatornu mučninu i povraćanje, ali mali broj istraživanja i pretežno pedijatrijski uzorci ograničavaju mogućnost da se nalaz proširi na odrasle pacijente i druge oblike ovih simptoma.

Izvor

Richardson, J., Smith, J. E., McCall, G., Richardson, A., Pilkington, K., & Kirsch, I. (2007). Hypnosis for nausea and vomiting in cancer chemotherapy: a systematic review of the research evidence. European Journal of Cancer Care, 16(5), 402–412. DOI: 10.1111/j.1365-2354.2006.00736.x.


Migrena

Hipnoza se kod migrene istražuje dugo, ali je savremena zbirna procjena dokaza tek nedavno postala dostupna.

Sistematski pregled Cardinal i saradnika iz 2026. obuhvatio je devet istraživanja sa ukupno 406 učesnika. Rezultati su uglavnom upućivali na moguću korist, ali su se istraživanja toliko razlikovala prema načinu izvođenja hipnoze, karakteristikama učesnika i mjerenim ishodima da autori nijesu mogli sprovesti metaanalizu.

To ograničenje mijenja snagu zaključka. Više pozitivnih pojedinačnih rezultata nije isto što i stabilan zbirni dokaz kada istraživanja nijesu dovoljno uporediva.

Izvor

Cardinal, É., Landry, M., Chevestrier, A., Désilets, M., Fournier, V., Rousseaux, F., Rainville, P., & Ogez, D. (2026). Medical hypnosis for migraine management: A systematic review. Complementary Therapies in Medicine, 99, 103374. DOI: 10.1016/j.ctim.2026.103374.


Hipnoza u pripremi za porođaj

Hipnoza i samohipnoza istraživane su tokom trudnoće kao načini pripreme za porođaj i suočavanja sa porođajnim bolom.

Cochraneov sistematski pregled obuhvatio je devet kontrolisanih istraživanja sa 2.954 žene. Zbirni rezultat ukazao je na moguću manju ukupnu upotrebu farmakoloških sredstava za ublažavanje bola, ali je sigurnost tog dokaza bila veoma niska.

Za druge važne ishode nije pronađena jasna razlika. To se, između ostalog, odnosilo na korišćenje epiduralne analgezije, zadovoljstvo ublažavanjem bola, osjećaj sposobnosti suočavanja sa porođajem i vjerovatnoću spontanog vaginalnog porođaja.

Zbog toga signal moguće manje ukupne upotrebe farmakoloških sredstava nije pouzdan dokaz da hipnoza smanjuje porođajni bol ili potrebu za medicinskom analgezijom.

Izvor

Madden, K., Middleton, P., Cyna, A. M., Matthewson, M., & Jones, L. (2016). Hypnosis for pain management during labour and childbirth. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2016(5), CD009356. DOI: 10.1002/14651858.CD009356.pub3.


Funkcionalna dispepsija

Kod funkcionalne dispepsije postoje povoljni nalazi, ali je istraživačka baza znatno uža nego kod sindroma iritabilnog crijeva.

Calvert i saradnici su u kontrolisanom istraživanju sa 126 pacijenata uporedili hipnoterapiju sa suportivnom terapijom uz placebo i medicinskim tretmanom. U hipnoterapijskoj grupi zabilježeno je veće poboljšanje simptoma i kvaliteta života, koje se zadržalo i tokom dužeg praćenja.

Dugoročni rezultat ipak zahtijeva oprezno tumačenje. Sve faze istraživanja završilo je 79 od 126 prvobitno raspoređenih pacijenata: 26 u hipnoterapijskoj, 24 u suportivnoj i 29 u medicinskoj grupi. Osipanje učesnika zato ograničava sigurnost procjene dugoročnog učinka.

Snaga pozitivnog nalaza ne uklanja ni šire ograničenje: poslije tog istraživanja nije uslijedio dovoljno velik niz nezavisnih, metodološki snažnih istraživanja koja bi rezultat ponovila u različitim centrima i populacijama.

Izvor

Calvert, E. L., Houghton, L. A., Cooper, P., Morris, J., & Whorwell, P. J. (2002). Long-term improvement in functional dyspepsia using hypnotherapy. Gastroenterology, 123(6), 1778–1785. DOI: 10.1053/gast.2002.37071.


Odnos prema hrani i tjelesnoj težini

Hipnoza se često predstavlja kao metoda za mršavljenje, ali kvalitetnija istraživanja zahtijevaju uži i precizniji zaključak.

Bo i saradnici su kod osoba sa teškom gojaznošću dodali samohipnozu programu koji je već obuhvatao ishranu, fizičku aktivnost i promjenu ponašanja. Poslije godinu dana obje grupe su izgubile težinu, ali između njih nije utvrđena statistički značajna razlika u glavnom ishodu — promjeni tjelesne težine.

U grupi koja je učila samohipnozu ipak su zabilježeni povoljniji rezultati za osjećaj sitosti i kvalitet života.

Istraživanje HYPNODIET postavilo je drugačije pitanje. Glavni ishod bila je dezinhibicija u jedenju — sklonost gubitku kontrole nad unosom hrane pod uticajem emocionalnih, spoljašnjih ili drugih podsticaja. U tom ishodu grupa koja je koristila hipnozu ostvarila je znatno povoljniji rezultat, dok je nalaz za samu tjelesnu težinu bio mnogo manje uvjerljiv.

Zbog toga je izraz „odnos prema hrani i težini“ naučno precizniji od izraza „mršavljenje“: on opisuje ono za šta postoje relevantni nalazi, a ne obećava ishod koji istraživanja nijesu pouzdano potvrdila.

Izvori

Bo, S., Rahimi, F., Goitre, I., Properzi, B., Ponzo, V., Regaldo, G., Boschetti, S., Fadda, M., Ciccone, G., Abbate Daga, G., Mengozzi, G., Evangelista, A., De Francesco, A., Belcastro, S., & Broglio, F. (2018). Effects of Self-Conditioning Techniques (Self-Hypnosis) in Promoting Weight Loss in Patients with Severe Obesity: A Randomized Controlled Trial. Obesity, 26(9), 1422–1429. DOI: 10.1002/oby.22262.

Delestre, F., Lehéricey, G., Estellat, C., Diallo, M. H., Hansel, B., & Giral, P. (2022). Hypnosis reduces food impulsivity in patients with obesity and high levels of disinhibition: HYPNODIET randomized controlled clinical trial. The American Journal of Clinical Nutrition, 115(6), 1637–1645. DOI: 10.1093/ajcn/nqac046.


San i poremećaji sna

Istraživanja hipnoze za poboljšanje sna daju neujednačene rezultate.

Sistematski pregled Wofford i saradnika obuhvatio je 44 istraživanja. Pozitivne rezultate imalo je 47,7% istraživanja, mješovite 22,7%, a 29,5% nije pokazalo jasan učinak. Rezultati su bili nešto povoljniji u užoj grupi istraživanja koja su uključivala osobe sa problemima spavanja i koristila sugestije posebno usmjerene na san.

Velike razlike među istraživanjima — u populacijama, hipnotičkim protokolima i načinu mjerenja sna — ipak ne dopuštaju jedinstven zbirni zaključak.

Izvor

Wofford, N., Snyder, M., Corlett, C. E., & Elkins, G. R. (2023). Systematic Review of Hypnotherapy for Sleep and Sleep Disturbance. International Journal of Clinical and Experimental Hypnosis, 71(3), 176–215. DOI: 10.1080/00207144.2023.2226177.


Anksioznost

Hipnoza je istraživana kod različitih oblika anksioznosti, ali taj izraz u istraživanjima ne označava uvijek isti klinički problem.

Metaanaliza Valentine i saradnika obuhvatila je 15 istraživanja sa 17 poređenja hipnoze i kontrolnih uslova. Zbirni rezultat bio je povoljan za hipnozu. Učinak je bio izraženiji kada se hipnoza primjenjivala zajedno sa drugim psihološkim postupcima nego kada je korišćena samostalno.

Granica tog nalaza jednako je važna kao i njegov smjer. Trenutna anksioznost prije medicinske procedure, anksioznost povezana sa konkretnim simptomom, specifična fobija i dijagnostikovani anksiozni poremećaj nijesu ista pojava. Zbirni rezultat zato ne dokazuje da je hipnoza jednako djelotvorna kod svakog anksioznog poremećaja, svakog straha ili svake specifične fobije.

Izvor

Valentine, K. E., Milling, L. S., Clark, L. J., & Moriarty, C. L. (2019). The Efficacy of Hypnosis as a Treatment for Anxiety: A Meta-Analysis. International Journal of Clinical and Experimental Hypnosis, 67(3), 336–363. DOI: 10.1080/00207144.2019.1613863.


Depresivni simptomi i depresivni poremećaj

Istraživanja hipnoterapije kod depresije pokazuju zašto dobar rezultat jednog kliničkog istraživanja nije isto što i siguran zaključak o cijeloj terapijskoj oblasti.

Fuhr i saradnici su kod 152 osobe sa velikom depresivnom epizodom blagog do umjerenog stepena uporedili hipnoterapiju sa kognitivno-bihejvioralnom terapijom (KBT). Hipnoterapija je zadovoljila unaprijed određeni statistički kriterijum neinferiornosti. To znači da u tom istraživanju nije zaostala za KBT-om više od prethodno određene prihvatljive granice — ne znači da su dvije terapije dokazano jednake u svakom kliničkom kontekstu.

Sistematski pregled Souza i saradnika iz 2024. procijenio je cjelinu kontrolisanih istraživanja. Zaključak je bio znatno oprezniji: dosadašnji dokazi nijesu dovoljno pouzdani za kliničku preporuku hipnoterapije kao tretmana velikog depresivnog poremećaja. Autori su utvrdili visok rizik od pristrasnosti u većini uključenih istraživanja.

Izvori

Fuhr, K., Meisner, C., Broch, A., Cyrny, B., Hinkel, J., Jaberg, J., Petrasch, M., Schweizer, C., Stiegler, A., Zeep, C., & Batra, A. (2021). Efficacy of hypnotherapy compared to cognitive behavioral therapy for mild to moderate depression – Results of a randomized controlled rater-blind clinical trial. Journal of Affective Disorders, 286, 166–173. DOI: 10.1016/j.jad.2021.02.069.

Souza, F. L., Moura, M. S., Vieira Almeida Silva, J., & Elkins, G. (2024). Hypnosis for depression: Systematic review of randomized clinical trials with meta-analysis. Complementary Therapies in Clinical Practice, 57, 101913. DOI: 10.1016/j.ctcp.2024.101913.


Prestanak pušenja

Hipnoterapija se dugo koristi i promoviše kao pomoć pri prestanku pušenja. Upravo zbog toga treba razlikovati popularnost metode od sigurnosti naučnog dokaza.

Cochraneov sistematski pregled iz 2019. procijenio je kontrolisana istraživanja hipnoterapije za prestanak pušenja. Rezultati nijesu dali dovoljno pouzdanu osnovu da se zaključi da je hipnoterapija djelotvornija od drugih oblika bihejvioralne podrške ili od pokušaja prestanka pušenja bez takve intervencije.

U pojedinim poređenjima pronađeni su povoljniji rezultati, ali je sigurnost tih dokaza bila veoma niska zbog rizika od pristrasnosti, malih uzoraka i nepreciznih procjena. Takav zaključak ne dokazuje da hipnoterapija nema učinka — pokazuje da njena prednost još nije pouzdano utvrđena.

Izvor

Barnes, J., McRobbie, H., Dong, C. Y., Walker, N., & Hartmann-Boyce, J. (2019). Hypnotherapy for smoking cessation. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2019(6), CD001008. DOI: 10.1002/14651858.CD001008.pub3.


Kako čitati ove rezultate?

Naučni dokaz nije jednostavna podjela na „djeluje“ i „ne djeluje“.

Isti naziv — hipnoza ili hipnoterapija — može obuhvatiti različite postupke, broj i trajanje sesija, način izvođenja i terapijske ciljeve. Istovremeno, istraživanja ne mjere uvijek isti ishod. Smanjenje anksioznosti nije isto što i smanjenje bola; smanjenje bola nije isto što i manja potreba za analgeticima; promjena odnosa prema hrani nije isto što i gubitak tjelesne težine.

Zato rezultat ne treba širiti izvan pitanja koje je istraživanje zaista ispitivalo.

Pouzdanost zaključka raste kada se sličan rezultat ponavlja u više dobro kontrolisanih istraživanja, kada ga potvrde sistematski pregledi i metaanalize i kada, poslije procjene koristi, rizika i sigurnosti dokaza, uđe u stručne kliničke smjernice. Zbog toga oblasti prikazane na ovoj stranici nemaju isti dokazni status.

Naučna vrijednost hipnoze ne počiva na tvrdnji da djeluje svuda. Ona počiva na mogućnosti da se precizno odredi gdje je njen učinak dovoljno dobro potvrđen, gdje je samo obećavajući, a gdje dokaz još nije dovoljan.